Bio sam predavao otprilike ovako:

"Altruizam je izražen u težnji prema dobrobiti drugih, u postupcima pomaganja, žrtvovanja i odricanja, koji nisu izazvani očekivanjem recipročne koristi i nagrade iz vanjskog izvora, već je posljedica altruističnog ponašanja samo unutarnje zadovoljstvo."

Andrej, moj najbolji učenik, upitao je na to otprilike ovo:

"Znači li to da je pomaganje drugima, kad rezultira osjećajem zadovoljstva, također prikriveni oblik koristoljublja?"

Doista dobro pitanje.
A kako je sa služenjem Bogu?

Meni je na pamet došla ova misao Tome Kempenca (Nasljeduj Krista, 11,3):

" Gdje ćemo naći takvoga koji bi htio Bogu služiti badava?"