U psihologiji pod stresom razumijevamo stanje anksioznosti koje nastaje kad je pojedinac suočen s događajima koje smatra prijetećima svojoj dobrobiti.

Kad učenicima predajem o stresu uvijek naznačim kako je nama vjernicima daleko lakše nego nevjernicima podnositi stresne situacije, a to stoga jer se pouzdajemo u Božju providnost i vjerujemo da nas Bog vodi.

Tako će nam se neki naš neuspjeh u perspektivi cijelog životnog puta prikazati kao uspjeh, a i nešto što doživljavamo vremenito kao uspjeh, u perspektivi cijelog života može zapravo biti neuspjeh. da ovo prispodobim, ispričam im dolje navedenu prvu priču.

Također istaknem kako svaku prijetnju trebamo prihvatiti kao izazov. A da ovo prispodobim, ispričam drugu priču.

Prva priča:

Čovjek neki imao konja i kad mu je konj pobjegao ljudi su rekli:
- Ooo, kakva nesreća!
A čovjek je rekao:
- Nesreća? Sreća? Tko zna!
Drugog dana konj se vratio s krdom divljih konja. Ljudi su rekli:
- Ooo, kakva sreća!
A čovjek je rekao:
- Sreća? Nesreća? Tko zna!
Onda je sin čovjeka, nastojeći pripitomiti konje, pao i slomio nogu. Ljudi su rekli:
- Ooo, kakva nesreća!
A čovjek je rekao:
- Nesreća? Sreća? Tko zna!
Sljedećeg dana vojnici su došli vojačiti sve momke i odvoditi ih u rat. Onog sa slomljenom nogom su ostavili i ljudi su rekli:
- Ooo, kakva sreća!
Čovjek je rekao:
- Sreća? Nesreća? Tko zna!

Druga priča

Učitelj je imao učenika koji mu se uvijek žestoko suprotstavljao. Učenik je umro i učitelj je bio jako tužan. Drugi su ga učenici tješili govoreći mu da ga je onaj ionako uvijek samo ljutio. A učitelj je rekao:

- On je bio moja kušnja. Bez njega ću prestati rasti.