Jeste li već čuli ovu priču?

Milijarde ljudi stajale su oko Božjeg prijestolja. Mnogi su bili zadivljeni, ali neki su bili buntovni.
- Zar Bog smije suditi? Zašto ljudska stradanja? - reče jedna žena i na ruci pokaže tetovirani logorski broj.
- Samo zato što sam bila Židovka - reče. Potom neki crni muškarac pokaže svoj vrat na kojem je bio ožiljak od vješanja:
- A što kažeš na ovo? Zato što sam bio Crnac?
Probije se i jedna mlada žena iz Bosne i reče:
- Zašto sam ja morala trpjeti? Bez svoje krivnja bila sam silovana.

Tako su mnogi prosvjednici prigovarali Bogu:

- Kako će Bog suditi ljudima? Njemu je lijepo u ovoj svjetlosti i lagodi.

A onda su ljudi počeli zahtijevati:

- Neka Bog vidi kako je teško biti čovjek!

- Neka vidi kako je biti Židov!

- Neka zakonitost njegova začeća bude zasjenjena sumnjom!

- Neka se muči za kruh svoj u znoju lica svog!

- Neka vidi kako je to kad te izda prijatelj!

- Neka bude osuđen na montiranom procesu!

- Neka bude pogubljen u mukama!

A onda su odjedanput prestali bučiti. Shvatili su da je Dragi Bog već ispunio njihova traženja.

"I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama." (Iv 1, 14)