Molitva je presudna za naš odnos prema Bogu, kao što je uostalom razgovor i komunikacija uopće presudna u našim odnosima s ljudima.
A svaka komunikacija, da bi rasla i trajala traži kreativnost, uključuje traženje, obogaćivanje.
Čovjek može pomoći čovjeku u izgradnji kvalitetnijih odnosa s drugima, u izgradnji kulture razgovora, obogaćivanju odnosa s ljudima.
Isto tako mi možemo, vjerojatno nismo ni svjesni koliko, pomoći svojim učenicima u produbljivanju njihovog odnosa s Bogom.
A na kraju krajeva to i jeste naš cilj.

Po molitvi mi dajemo Bogu direktnu mogućnost sudjelovanja u našem odgoju, dajemo mu zeleno svjetlo da se "uplete" u naš nesavršeni rad i u naš nesavršeni odgoj, da ga blagoslovi, da ispravlja naše pogreške, da djeluje i onda kad mi to ne shvaćamo i ne primjećujemo.
Svaka naša iskrena molitva je dragocjena i u njoj je presudno Božje djelovanje. Pa ipak ne možemo skinuti sa sebe odgovornost učiteljske uloge i u tom području. Nije svejedno kako molimo jer naša molitva uči druge moliti.
Zato je potrebno povremeno zastati i zapitati se koliko doista srca, vremena, stvaralaštva posvećujemo molitvi u školi i bi li možda i priprema molitve trebala biti jedan važan dio pripreme za sat.

Svaki naš sat ima svoje odgojne i svoje obrazovne ciljeve. I u jednima i u drugima molitva može biti neprocjenjiva pomoć.

ODGOJNA ULOGA MOLITVE

Odgojna je uloga često puno jasnija nego obrazovna. Ona povezuje s Bogom, oplemenjuje, stvara i osjećaj bolje međusobne povezanosti djece Božje pred zajedničkim Ocem, umiruje međusobne napetosti, a da ne govorim o neposrednom Božjem djelovanju kojem se svi prisutni po molitvi otvaraju.

Danas vrlo često u različitim napisima i razgovorima o molitvi nalazimo posebno naglašenu individualizaciju i privatnost molitve, s potpunim ignoriranjem njene dimenzije zajedništva, a pogotovu crkvenosti. Molitva u razredu svakodnevno suočava učenike s molitvenim stavom djece koja zajedno stoje pred Ocem, molitveno ih povezuje, duhovno socijalizira.

Školski program je vrlo naglašeno, skoro isključivo, upućen razumu: mnoštvo činjenica, pravila, zakona, dokaza, zaključaka, događaja, citata, pitanja, odgovora itd. Molitva čuva dušu i srce od kržljanja pod tolikim pritiskom informacija.
A mladi ljudi pogotovo u tinejžderskoj dobi kao što su učenici naših srednjih škola imaju veliku potrebu rasti i dušom i srcem - imaju potrebu za idealima, ne žele svoj svijet svesti na materijalno, korisno i praktično i često upravo zbog toga i ne vole školu.

Mi kao vjernici, katolici, želimo im ustvari svjedočiti da su u pravu kad ne prihvaćaju takav svijet. Pa ipak, program koji moramo s njima prijeći je takav kakav jest. Bez puno mjesta, i bolje rečeno vremena za odgoj srca i duha.
Molitva nam se tu pojavljuje kao rješenje tog našeg procjepa. Premda ne treba odustati ni od drugih puteva traženja načina da se više naglase odgojni sadržaji u školi - molitva je najneposrednije sredstvo odgoja, kroz nju učenici rastu i duhom, kroz nju prihvaćaju vrijednosti vjere koje nadilaze razum i ne mogu stati u naše znanstvene kategorije.
A mladim ljudima to treba.
Prezasićeni mozgovi, a prazne duše uzrok su stanja naše mladeži koja se pred našim očima utapa u propast.

Molitva u školi je jako dobro prihvaćena od mladih - prema anketi koju smo proveli u našoj školi 62,4% smatra da je jako dobro što se moli u školi, 27,3 da je to dobro - skoro 90 % ima izričito pozitivne stavove, 9% je ravnodušnih i 1,6% onih kojima to smeta - 5 učenica od 311 koje su ispunjavale anketu)

Pa ipak molitva u školi može nositi i opasnost formalnosti, neugodne dužnosti, jednoličnog običaja, rutine, udaljenosti od stvarnosti i života... može izazvati suprotno djelovanje.
(Sudeći po anketama nismo došli do toga jer niti jedna učenica nije navela da molitva na nju negativno djeluje, ali ne smijemo zaboraviti na tu opasnost.)

MOLITVA U OBRAZOVANJU

Molitva ima svoje mjesto i u našem obrazovnom radu - na svoj način.

Prvo, - molitva smiruje, utječe na koncentraciju, oslobađa od nekih napetosti s kojima učenice dođu u školu ili na sat. 206 od 311 tj. 66,2% učenica koje su odgovarale na pitanja tvrdi da ih molitva u školi smiruje (29,3% kažu da ne znaju - znači da možda i njih smiruje i 5,1% tvrdi da ih ne smiruje), a to nije uopće mala stvar (ako više od pola razreda bude mirnije zahvaljujući molitvi svaki profesor zna dobro koliko mu to znači u radu).

Molitva nam može pomoći premostiti neke rascjepe u kojima se mi povremeno nađemo kao djelatnici katoličke škole koji žele istovremeno i odgajati, i obrazovati i evangelizirati.
Ponekad smo obvezani prolaziti neke sadržaje u programu koji, blago rečeno, ne odgovaraju našim vrijednostima. Kroz molitvu možemo pred Bogom izreći ono što nam smeta, možemo tražiti prave odgovore, možemo ponuditi druge sadržaje.

Neki predmeti, kažu, nemaju baš puno veze s Bogom. Pa ljudi znaju reći da ne postoji "katolička" kemija, fizika, matematika. Možda bi se, bar na prvi pogled, moglo reći da je tako.
Ali zato postoji čovjek vjernik koji pred tajnama Božje mudrosti, pred djelima Stvoritelja, ostaje u divljenju, čuđenju, koji će preko stvorenog djela shvatiti veličinu, mudrost i ljubav Stvoritelja koji nam je to darovao. A to čuđenje i divljenje se i te kako može izreći na satu, npr. na kraju sata. Pa ako to nekad i nije prvi ili zadnji sat molitva tu može imati svoje mjesto. Ali naravno takav pristup traži i jednu molitvenu pripravu za sat. Tim više što, nažalost, upravo čuđenje i divljenje postaju pomalo zaboravljene "umjetnosti", pa je često i nama napor da ih u sebi izgradimo. A prirodu čovjek ne može doživljavati samo kao neutralnu materijalnu činjenicu - ona je priča o Stvoritelju.

Kao alternativu tom našem preegzaktnom pristupu koji u prirodi vidi samo zakone i činjenice mladima se danas nudi jedna panteistička, prirodna duhovnost, "naturalna mistika" New age-a. I to prilično uspješno. Kroz molitvu koja bi zahvalila Stvoritelju za npr. savršenstvo i bogatstvo kemijskih elemenata i njihovih međusobnih reakcija ili za blagodati koje ljudi imaju od toga, za snagu atoma ili beskraj svemira i sl. mladi bi stjecali molitveni stav pred prirodom, a da se ne bi klanjali prirodi nego njenom Stvoritelju.

To su samo neke napomene o ulozi molitve u školi općenito. Svaki predmet pojedinačno, i ne samo predmet, svaki aspekt školskog života, a to je puno šire od same nastave mogao bi dalje razvijati razmišljanje o ulozi molitve u svom području.

S tim smo donekle dali neke odgovore na pitanje "zašto" ili čemu molitva u školi.

Pitanje "da li" nećemo ni postavljati jer kad bi dotle došlo pitanje je bi li nas još trebalo? To pitanje povlači se, nažalost, po nekim katoličkim školama Zapadne Europe - možemo se samo nadati da se nećemo toliko "europeizirati" i da to nije naša budućnost. I mi imamo svoju ulogu u tome da to spriječimo. Naša mladost je ipak otvorena Bogu, na nama je da im u tome pružimo podršku i mogućnost rasta.

Ali ono što nas najviše muči - ne u jednom negativnom smislu, nego kao jedno traženje, je pitanje "kako"?

Možda nam i ovdje mogu pomoći rezultati ankete:
- 209 djevojaka (od 311 ) - 67,2% kaže da im odgovara raznolikost u molitvi što je i razumljivo - s obzirom na dob koja traži novosti, promjene (ako ih uopće neka dob doista ne traži).
S jedne strane je to dobro znati jer molitva mora biti ukorijenjena u stvarnosti mladih, dok se s druge strane ne možemo ograničiti samo na "ispunjavanje želja" jer im se može pružiti i mnogo više.

Ovdje sad dolazimo do problema: mi im trebamo mnogo pružiti. Ali možemo li mi to?

Profesori na katoličkim školama imaju vrlo različito i molitveno i duhovno iskustvo, ali čak i oni iskusniji (osim možda vjeroučitelja) nisu sigurno nikad slušali "metodiku molitve". Jer i to svoje iskustvo treba mladima približiti, treba ga učiniti prihvatljivim situaciji grupe, treba rješavati dileme je li nešto u redu ili nije, a da ne govorim da, što je također razumljivo, ima i osoba koje ni same nemaju mnogo iskustva u tome.
Najsigurnije je pribjeći formuli. "Oče naš" je uvijek dobar. I doista jeste, ali možemo ga dovesti u opasnost da ga učenici dožive kao recitaciju kojom smo izvršili obvezu - što oni ponekad i misle (što smo vidjeli u nekim napomenama u anketi). Profesorima treba u tome pomoći. Isto tako ne postoje savjetnici i mentori i profesori molitve u školi. Jer to i nije struka nego iskustvo. I upravo to je način kako si možemo pomoći - iskustvima. Iskustvo Crkve i njeno nepregledno molitveno bogatstvo, iskustvo biblijskog čovjeka, iskustva vjernika kroz stoljeća, iskustva naših suvremenika, naša osobna iskustva. Potrebno je samo ta iskustva skupljati, tražiti, preoblikovati za situaciju i ljude s kojima radimo.

PRAKTIČNI PRIJEDLOZI I ISKUSTVA

Navest ću zato neke prijedloge koji su na taj način prikupljeni:

· Molitve "Oče naš", Zdravo Marijo i Slava Ocu ne treba ni stalno ponavljati niti izbaciti. Ali dobro ih je ponekad interpretativno moliti, izmoliti samo dio uz kratko objašnjenje;

· Profesor ili učenik kaže samo dio jedne od tih molitava npr: "Otpusti nam, Gospodine duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim" a zatim se nakratko ostane u tišini - ili nekoliko učenika kaže dio molitve koji, ako žele, može biti i parafraziran;

· Učenik ili profesor pročita nekoliko redaka jednog psalma.

· Poeziju se može se koristiti kao molitvu - dobro je prije toga porazgovarati o tome s vjeroučiteljem - jer se u poeziji može kriti i neprikladna poruka za molitvu. (Pjesmu pročita jedan učenik ili dva naizmjenično)

· - Pročita se kratak tekst iz Sv. Pisma - (Može se ostati nakon toga samo par trenutak u šutnji pa završiti; može se izmoliti još Slava Ocu )

· - Pročitati redak iz svetog Pisma uz kratku molitvu: Pimjer:
"Kada Isus dovrši pouku reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov:" Odgovori Šimun: Učitelju svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.""
Gospodine, ti znaš koliko smo se danas trudili i vidiš da nismo uspjeli postići toliko koliko smo htjeli. Umorni smo i razočarani nad svojim neuspjesima. Ali vjerujemo u Tebe i Tvoju Riječ. Znamo da nas nećeš ostaviti i da će po Tebi svaki naš trud jednom biti blagoslovljen. Ohrabri nas svojom riječju i svojom prisutnošću. Amen.

· - Pročitati nekoliko rečenica o svecu ili svetici koji se slavi tog dana (pogotovu ako je jako poznat) i jednom rečenicom moliti za npr. ustrajnost u dobru, ljubav ili strpljivost po uzoru na tog sveca, moliti da nam bude učitelj.

· - Rečenica za razmišljanje - pročita se i onda se o njoj razmišlja u tišini. Na kraju sata tko želi može izreći molitvu vezanu za tu rečenicu

· - Promatranje slike - fotografija, umjetnička slika - diapozitivi - tekst molitve uz sliku može biti pripremljen, može se prepustiti trenutnom nadahnuću

· Slika i tekst - npr. na grafofoliji

· - Molitva iz dnevnih novina - skupina učenika ujutro pročita neke članke npr. učenici putnici koji mnogo ranije dođu - pripremi kratke "molitve vjernih" uz odgovore (Gospodine, smiluj se... Daj nam mir svoj, Gospodine...)

· - molitva "svojim riječima" - koju pripremi profesor ili učenici

· - nepripremljena slobodna molitva

NEKI SPECIFIČNI PRIJEDLOZI

Razrednici:
· - razredna "molitvena knjiga" - zapisivanje molitava; pronađenih, pripremljenih; molitvene poezije koju prikupi jedan razred - s vremena na vrijeme moliti molitve iz te "knjige" - pokazalo se da su srednjoškolci u stanju su pronaći i napisati veliko molitveno bogatstvo

- hrvatski jezik: - molitve iz književnosti, mogućnost uključivanja i pjesnika koji se ne obrađuju, a pisali su duhovnu poeziju
-engleski, njemački, latinski - prbližiti molitveno blago na tom jeziku; - pitanje koje zbunjuje neke učenice je: kako i zašto moliti na jeziku koji nije moj - dobro bi bilo porazgovarati s njima o tome;
- povijest - molitve iz određenog perioda, molitveni zapisi pojedinih povijesnih osoba;
- geografija - veličanje Stvoritelja, zahvaljivanje, molitva za jednu zemlju i ljude u njoj koji imaju određene probleme,
- matematika, kemija, fizika - zahvaljivanje za mudrost kojom je svijet stvoren, zahvaljivanje za zakone upisane u prirodu koje i mi možemo spoznati i koji nam čine dobro...
- filozofija - molitveni tekstovi kršćanskih filozofa (pa i onih koji nisu u programu)
- psihologija, biologija - zahvala za stvaranje čovjeka, npr.ps 139

Sve je ovo dosta zahtjevno i potrebna je velika suradnja između stručnjaka za određeno područje i osoba s teološkim znanjem i većim pristupom molitvenoj baštini Crkve kojih svaka katolička škola ima (prije svega svećenici, redovnice, laici s teološkom naobrazbom). S vremenom se može stvoriti i cijela molitvena zbirka škole.

NEKE POSEBNE PRILIKE ZA MOLITVU U OKVIRU ŠKOLSKOG ŽIVOTA:

- PUTOVANJE - pouzdanje u Božju pratnju na putu, putovanje je slika života i škola života; izručeni Providnosti, bez uporišta na zemlji, - molitve na polasku i povratku

- SLAVLJA - tumačenje simbola (npr svijeća u Adventu,) značenje tog slavlja u našem životu; svako slavlje treba biti slika vječnog slavlja - radost s Bogom i ljudima (npr. doček Nove Godine - molitva u ponoć, rođendan - molitva za slavljenicu....)

- KONFLIKTNE SITUACIJE - molitva za svjetlo, za praštanje, za toleranciju, za ljubav

-----
Sve su ovo prijedlozi koji obvezuju i koji se naravno neće ostvariti preko noći. To je poziv i profesorima i ravnateljima da jedan dio snage, kreativnosti i stručnosti ulože u obogaćivanje školske molitve. Taj trud će se nesagledivo isplatiti.

DADATAK: IZ ANALIZE ANKETE

Navest ću ovdje samo nekoliko zaključaka do kojih smo došli na osnovu ankete o molitvi u školi koju je ispunjavalo 311 učenica Ženske opće gimnazije. Moguće je da bi rezultati bili nešto drugačiji da je populacija bila mješovita.

1. Većina učenica smatra da molitva stvara pozitivno ozračje u školi i obogaćuje i njihov osobni
molitveni život.
2. U školi uglavnom prevladavaju "tradicionalne" molitve, ali su zastupljeni i drugi oblici, najčešće profesor, a ponekad učenice, oblikuju molitvu
3. Većina traži raznolikost u molitvi. Dio onih koje su napisale da im je svejedno nisu ravnodušne nego duhovno najzrelije (prema drugim odgovorima i napomenama kao što su: "važno je da molimo")
4. Utješno je da još uvijek postoje obitelji koje mole, relativno veliki postotak ide na nedjeljnu Misu; najviše ih prakticira redovito osobnu molitvu;
5. Molitva ih smiruje, neke predlažu da mole i zajednički prije testova:
6. Svoju budućnost vide u zajedništvu s Bogom
7. Vrlo su kritične; premda to ne stvara negativan stav prema molitvi - iskrenim vjernicima doživljavaju profesore koji mole nekad svojim riječima, unose novosti u molitvu
8. Većina je spremna na izražavanje vlastitih molitava, još više njih bi rado čule druge
9. Velika većina se prvi put s molitvom susurela u obitelji
10. Žele pomoć u povezivanju molitve sa stvarnošću