1. Uvod

Sveti Pavao je u Ateni na Areopagu pronašao i žrtvenik na kojem je pisalo: "Nepoznatom Bogu", što ga je onda potaklo da dovikne Atenjanima: "Vidim da ste u svakom pogledu neobično pobožni" (Dj 17, 22). Kad bi se isti Pavao prošetao danas bilo kojom metropolom svijeta, pa i našim Zagrebom, čini mi se da bi i nama, s opravdanom dozom ironije, mogao reći da smo neobično pobožni. Naime, zadnjih tridesetak godina ovog stoljeća karakterizira naglo buđenje i razvoj nove religioznosti, novih ili samo obnovljenih vjerskih i pseudovjerskih sljedbi i pokreta.

Nova religioznost koja se širi preko raznih sljedbi veliki je izazov Crkvi jer se predstavljaju kao alternativa kršćanskoj poruci spasenja po Kristu. Naime, novi religijski pokreti nekršćanskog porijekla izričito govore kako čovjeku ne treba spasenje po Kristu, nego mu treba samo prosvjetljenje ili mu treba samo guru, vođa, učitelj koji će ga dovesti do prosvjetljenja u kojem je spasenje. Čak i neke sljedbe kršćanske orijentacije ne naviještaju više Krista kao jedinog Spasitelja. Prema najnovijem Katekizmu Katoličke crkve posljednja i najveća obmana i prevara Sotone bit će religiozne naravi. Sotona je stalno nastojao čovjeka odijeliti od Boga. Do sada je ljude zaluđivao idejom ateizma, proglašujući da Boga nema, sada izmišlja krive slike Boga. Preko raznih sljedbi Sotona danas iskrivljuje sliku Boga i sliku čovjeka. Boga degradira na neosobnu kozmičku silu, a čovjeka proglašava bogom. To je nepravda i za Boga i za čovjeka jer je zanijekana istina o Bogu da je On Stvoritelj i istina o čovjeku da je stvorenje.

Osim za Crkvu, novi religijski pokreti i razne vjerske sljedbe su izazov, a ponekad i stvarna opasnost također i za društvo kao takvo, bez obzira da li se radi o vjernicima ili nevjernicima. Naime, poznati su slučajevi ubojstava ili samoubojstava koja su se dogodila u ambijentu novih religijskih pokreta. Spomenimo samo neke.
18. studenog 1978. preko 900 članova američke sekte "Hram naroda", po zapovijedi svoga osnivača i vođe Jima Jonesa počinilo je u Gvajani samoubojstvo ili bilo nasilno ubijeno.
U noći od 4. na 5. listopada 1994. pronađeno je 16 spaljenih leševa, među njima je bilo i troje djece, a pripadali su vjerskoj sljedbi "Hram sunca" (u Francuskoj ili Švicarskoj).
U Japanu je zabilježeno nekoliko slučajeva masovnog trovanja u podzemnoj željeznici iza kojih su stajali članovi jedne vjerske sljedbe.
U ožujku 1997. god. 39 članova kompjutorske sekte Heaven's Gate također je izvršilo kolektivno samoubojstvo u Kaliforniji. Iako su ovi mladi bili veoma sposobni u radu na kompjutorima, izrađivali su web stranice raznim kompanijama, ipak su bili naivni i povjerovali da će ih neki svemirski brod odvesti na više sfere svijesti ako budu sada spremni napustiti ovaj svijet, tj. učiniti kolektivno samoubojstvo, što su oni onda i učinili.
Zato nije čudo da je časopis L'EXPRESS od 28. 12. 1995. pišući o sekti "Hram sunca" u glavni naslov članka stavio riječi: "Secte: le récit de l'enfer" - "Sljedba - paklenska priča". Riječi su to Jeana Vuarnet-a, muža gospođe Edith koja je s najmlađim sinom pronađena karbonizirana u grupi 16 spaljenih leševa sekte "Hram sunca". Naravno, da se spomenuti naslov ne može odnositi na sve sljedbe; nisu sve tako agresivne i destruktivne, ali je istina, da su neke od njih veoma pogibeljne, ne samo za Crkvu, nego i za društvo u cjelini, i da ih ima, ne samo u dalekom svijetu, nego i u našoj sredini. Naime, previše je razorenih obitelji, čudnih pojava i nerazriješenih ubojstava i samoubojstava, posebno među mladima, a da i dalje ostanemo u iluziji kako se kod nas, na tom području, ništa posebno ne događa.

Novi religijski pokreti i vjerske sekte za nas su, stvarno, veliki izazov i prema njima ne možemo ostati ravnodušni. Ovaj fenomen je za nas dvostruki izazov: s jedne strane on nas izaziva da ozbiljno preispitamo sebe, svoju vjeru koja je, možda, izgubila snagu kvasca, koja mnogima više nije sol zemlje i svjetlo svijeta, a prema Isusovim riječima upravo bi to Crkva trebala biti. Ako to više nismo, onda nije čudo da novi religijski pokreti imaju uspjeha, jer i oni nude upravo to što bismo mi trebali biti. Drugi izazov je potreba da iskreno, ali i kritički promotrimo nove religijske pokrete i vjerske sekte i otkrijemo očigledne ili, što je češći slučaj, skrivene zamke i opasnosti u vidu novih ovisnosti što se kriju u pojedinim vjerskim sektama.
Deklaracija o vjerskoj slobodi, Drugog vat. sabora u br. 2 svečano proglašava da svaka ljudska osoba u privatnoj i javnoj, u individualnoj i zajedničkoj formi ima pravo na vjersku slobodu. Mi poštujemo tu slobodu, ali također poštujemo i pravo svake osobe da upozna istinu. U tome duhu neka se odvija i ovo naše razmišljanje o vjerskim sektama i stavu Katoličke Crkve prema njima.
Prema fenomenu sljedbi i novih religioznih pokreta koji nas zapljuskuju sa svih strana ne možemo više ostati ravnodušni. Zato ćemo u nekoliko nastavaka prikazati i osvijetliti te tako bar donekle razjasniti fenomen nove religioznosti i negativnih popratnih pojava koje su povezane s vjerskim sljedbama i novom religioznošću.

2. Definicija pojma novih religijskih pokreta i sekti

Novi religijski pokreti su zajednice vjernika koji su se odijelili od svojih, već postojećih velikih religijskih zajednica i samostalno nastavili vlastiti put prema Bogu izabirući nove vođe i stvarajući sebi nove dogme, odnosno nova vjerovanja. Izraz sekta ili sljedba u mnogome se podudara s nazivom novi religijski pokreti. Razlika je u tome što su sljedbe bolje organizirane i imaju čvršću nutarnju hijerarhijsku strukturu nego vjerski pokret. Sljedbe najčešće radikalno prekidaju sve veze s većom religijskom zajednicom kojoj su pripadale.
II. Vat. sabor razlikuje Crkve i Crkvene zajednice. Ernest Troeltsch kaže da je "Crkva obilježena objektivnim i postojanim, dok sljedba ima svoju jezgru u osobnom doživljaju obraćenja i vlastite odluke... Crkva svoje vjernike nosi, sljedba je od svojih vjernika nošena... Sakrament, koji svećenik podjeljuje, u sljedbi se ne proglašuje i ne prihvaća kao posrednik spasa. U njoj se sve postiže vlastitim naporom."

3. Novi religijski pokreti - univerzalna pojava

Novi religijski pokreti prisutni su danas na svim kontinentima svijeta. Priopćenje kardinalskog zbora (konzistorija) 1991. kaže da se radi o univerzalnom fenomenu koji zabrinjava Katoličku crkvu. Nagađa se da u jednoj gradskoj sredini od oko sto tisuća stanovnika otprilike 1000 mladih ljudi biva izravno zahvaćeno novim religijskim skupinama. Procjenjuje se da oko tri četvrtine svih onih koji su pristupili nekoj sljedbi, kasnije traže drugu ili posve napuštaju novi tip religioznosti. Najveća navala sljedbi događa se danas u Južnoj Americi kamo dolaze dobro organizirane i financijski jake sljedbe iz Sjeverne Amerike koje su neprijateljski nastrojene protiv Katoličke Crkve koja je još uvijek tamo najbrojnija. Nekim krugovima bogataša smeta kršćanski socijalni nauk Katoličke crkve kojim se zauzima za siromahe, pa onda jakom propagandnom mašinerijom nastoje što više eliminirati utjecaj Crkve u narodu koristeći se za to vjerskim sljedbama kojima daju u ruke moćna sredstva javne komunikacije. Što se tiče broja vjerskih sljedbi i njihovih sljedbenika teško je dati točne podatke jer se oni svakodnevno mijenjaju. Samo u SAD-u ima preko 20000 sljedbi. U Hrvatskoj ih ima preko sto. Računa se da nova religioznost obuhvaća više stotina milijuna ljudi u svijetu. Sljedbe s najvećim brojem sljedbenika su Soka Gakkai, Jehovini svjedoci , Mormoni ili pripadnici Crkve svetaca posljednjih dana. Kod nas u Hrvatskoj najbrojniji su Jehovini svjedoci, zatim razne sljedbe adventističke provenijencije, sljedba Univerzalni život, Moonova Crkva ujedinjenja, te sljedbe hinduističkog porijekla kao što su Hare Krišna te centri Sai Babe i drugih gurua.
Prema riječima kardinala Aleksandra do Nascimento u Africi se svakog dana pojavljuju nove sljedbe, koje onda daju povod nastanku raznih drugih pokreta. Svakog dana članovi napuštaju jednu sljedbu da bi se priklonili nekoj drugoj.

U Sjevernoj Americi najbrojnije su kršćanske sljedbe pentekostalne provenijencije, a brojne su i sljedbe baptističkog i adventističkog podrijetla. Sve ove sljedbe sebe nazivaju "Evanđeoske crkve". Od pseudokršćanskih sljedbi najbrojniji su: Jehovini svjedoci i Mormoni. U Južnoj Americi su prisutne brojne sljedbe čije se izvorno podrijetlo nalazi u SAD-u, a postoje i autohtoni lokalni vjerski pokreti i sljedbe. Uglavnom se radi o fanatičnim separatističkim vjerskim skupinama koje se pozivaju isključivo na Bibliju koju jednostrano i, često puta, krivo i fatalistički tumače tražeći izvanredna religiozna iskustva i psihološku sigurnost pomoću osjećajne pobožnosti i moralnog rigorizma. Ove su sljedbe agresivne i neprijateljski nastrojene protiv Katoličke crkve, a u svom misionarskom djelovanju veoma su aktivne koristeći se uvelike prozelitizmom. U Aziji, posebno u Filipinima vjerske sljedbe fundamentalističke orijentacije na razne načine se ubacuju u obitelji ostale tradicionalne katoličke institucije koje okupljaju mlade vjernike.
U Europi su prisutne mnogobrojne sljedbe istočne i zapadne provenijencije, kao i drugi pseudoreligijski pokreti pridošli iz svijeta okultizma, magije i ezoterije, oblikujući svojevrsnu religiju sinkretističke naravi.

4. Temeljni aspekti novih religijskih pokreta i sekti

Novi religijski pokreti i vjerske sekte uglavnom daju prednost afektivnosti nad razumom, to znači kod većine dominira neka čudna misterioznost, razni zanosi, često puta na granici histeričnog ponašanja.
Sljedbe u velikoj mjeri njeguju takozvano fundamentalno, nekritičko tumačenje Biblije. Izvlače riječi iz konteksta i tumače ga po svojoj volji, često ono sporedno pretvaraju u glavno i obratno. "U skladu s tim ne priznaje se valjanost ni jednoga drugog puta k spasu osim vlastitog, jer samo taj vlastiti vodi do cilja bezuvjetno i nepogrešivo, a oni koji njime idu jesu 'izabranici'... Karakteristično je i osobno zalaganje kao i pobožnost temeljena na doživljaju".
U nemalom broju sljedbi odlučujuću ulogu igraju objava i proroštvo, ekstatične pojave i opsjednutost nadosjetilnim. Većina sekti zanemaruje znanstveno tumačenje svojeg nauka. Sljedba se poziva na čuvstvo i volju, a ne na razum. Uvjereni su da su samo oni "izabranici".
Postoje miroljubive i tolerantne sekte, ali ima i takvih koje su velika prijetnja za slobodu ljudi i društva općenito. "Po svojoj strukturi najčešće su autoritarni; koriste se utvrđenim pranjem mozga i mentalnom kontrolom; služe se kolektivnom prisilom, pobuđuju osjećaje krivnje i straha".
Većina ovih pokreta imaju živog karizmatskog vođu, koji je vrlo autoritativan i često traži posvemašnju poslušnost.
Program ovih pokreta je šarolik: od neokršćanskih do protukršćanskih stavova.
Broj sljedbenika se proteže od nekoliko stotina do više milijuna.
Postoje pokreti s pretežno muškim i oni s pretežno ženskim članovima. Neki se integriraju u društvo, drugi se izoliraju. Neki su agresivni u svojoj propagandi, drugi su pasivni.

5. Psiho-fizička konstitucija novih članova

S obzirom na psihičku konstituciju, neki razlikuju dvije vrste: prva - osobe psihički "normalne" koje ulaze u sekte nakon neke krize ili razočaranja (zaljubljenost, rastava roditelja); druga vrsta su osobe s većim ili manjim psihičkim opterećenjem koje u sektama traže svoju sigurnost i liječenje depresivnih stanja. "Nerijetko se naiđe na neslomivi otpor kad se susretnu žestoki vjerski fanatici kod kojih 'izolirani' kompleksi predodžaba s vrlo naglašenim afektima jednostrano određuju misao i volju odbijajući bilo koje logične ili realne ograde... Gdje osjećajni život - patološka depresija ili nastrano ponašanje - ima glavnu riječ, tamo će biti ušutkane razumne strane života" (G. Roth).

Kad su u pitanju psihološke strukture ličnosti, dinamička psihologija i psihopatologija dijeli osobe na narcističko shizoidnu, depresivnu, opsesivnu ili prinudnu i histeričnu strukturu. Svaka od spomenutih ličnosti na svoj način doživljava Boga i kao takva sklona je određenoj vjerskoj sekti. U svome članku "Psihologija i religija", priznati psiholog Vladeta Jerotić kaže sljedeće: "Za razliku od prinudnih neurotičara, koji su skloni strogim protestanstskim kršćanskim sektama (kao što su Jehovini svjedoci ili adventisti), narcističko-shizoidni tip vjernika radije odlazi u neku grupu koja njeguje neku od istočnjačkih formi filozofije i religije, kojima u osnovi leži svijet kao privid, što sasvim odgovara prividnom življenju ovakvih ljudi, nikad dovoljno inkarniranih u ovu zemlju i njenu realnost". Odnos depresivne osobe prema religiji obilježen je velikim osjećajem krivnje zbog slabe vjere, mlake ljubavi i skoro nikakve nade. "Ako još ima sačuvane snage za intelektualnu radoznalost, dešava se da se depresivni čovjek okrene od kršćanstva budizmu, čija mu filozofija pesimizma više odgovara". Konačno, histeričnu strukturu ličnosti karakterizira pojačana samosvijest, površnost, erotično-seksualna uzbudljivost, sklonost tjelesnim senzacijama koje su izraz burnih duševnih zbivanja te pretjerana srdačnost i neumorni optimizam. Religiozni život histeričnih osoba često je izobličen. Odlikuje se naglim oduševljenjem i brzim popuštanjem. "Zbog uključivanja erotično-seksualnog u većinu svojih događanja, histerici i u vjerskom životu miješaju religiozno s erotičnim i seksualnim, kao i emotivnim, uopće.... Upućeni uglavnom na vanjske manifestacije vjere, histerični tipovi se vezuju za ceremonijalno u crkvenom životu... Boga doživljavaju histerici na dječji način, jer i sami ostaju cijelog života u mnogo čemu infantilni, i to kao 'dobrog oca' koji, naravno, njih posebno voli, i to i pokazuje. Zbog toga njihova vjera ostaje umnogome nezrela, naivna, željni su čuda i skloni da u njih brzo povjeruju, bez snage naprezanja da se nešto trajnije i dublje u toj vjeri ostvari." Histerične strukture ličnosti sklone su onim sektama u kojima ima puno ezoterije, antropozofije, magije pa i sotonističkih elemenata.
Treba reći da spomenutih struktura ličnosti ima ne samo u sektama nego i u svim religijskim zajednicama. K tome, još treba nadodati da postoje i sasvim zdrave osobe koje slobodno pristupaju sektama zbog svojih osobnih motiva.

6. Propagandne metode i manipulacije vezane uz nove religijske pokrete i sekte

Prema mišljenju američkog psihijatra Johna Clarka žrtve vjerskih sljedbi su najčešće labilne osobe koje imaju svjesni ili nesvjesni strah od samostalnosti. Takve osobe traže bilo kakvu falsificiranu stvarnost koja bi im mogla ponuditi neko, makar privremeno, emocionalno utočište. Kad pronađu svoje utočište u nekoj vjerskoj sljedbi ili kod nekog gurua, onda nastupa faza preobraženja u kojoj se događa svojevrsna promjena ličnosti, odnosno usvajanje nove religiozne svijesti koja postaje imuna na racionalnu kritiku logičkim putem. U pridobivanju novih članova pojedine sljedbe se na početku služe pozitivnim elementima: novog člana obasiplju velikom pažnjom i ljubavlju ("love bombing"), pohvaljuju novog člana što je odabrao njihovo društvo, dijele im potrebne lijekove i hranu, da bi u drugoj fazi prešli na tzv. "intelektualno bombardiranje". U ambijentu što veće izolacije vrši se svojevrsno "pranje mozga" kako bi se napustila ne samo stara vjerovanja, nego također i stari prijatelji pa i roditelji i najbliža rodbina ukoliko ne prihvaćaju ideje sljedbe.
Novi članovi se drže u stalnoj napetosti i poslu kako nikada ne bi bili sami. U tu svrhu služe poticaji i nagovori voditelja, stalna formacija, uništavanje unutarnjeg otpora, izazivanje strahova koje kandidat ne može nadvladati bez pomoći vođe ili gurua kojemu treba sve više iskazivati besprigovornu poslušnost. Utemeljitelj i vođa Crkve ujedinjenja Sun Myung Moon izričito je rekao svojim sljedbenicima: "Ja sam vaš mozak". Vođa sljedbe Djeca Božja, David Berg tražio je od ženskih članova svoje sljedbe da se bave prostitucijom kako bi tako pridobivale nove članove i skupljale novac za potrebe sljedbe. Američki akademik Larry D. Shinn, istražujući razloge neprijateljskog odnosa prema sljedbi Hare Krišna, zaključuje kako nije čudo da ljudi pomisle kako se u ovoj sljedbi događa "pranje mozga", budući da mladi koji postanu obožavatelji Krišne moraju na jedan radikalni i traumatični način napraviti skok iz zapadnjačke kulture u jednu sasvim novu, njima potpuno stranu i strogo hijerarhijski ustrojenu sljedbu, što veoma zastrašuje roditelje mladih sljedbenike ovoga religijskog pokreta.

7. Razlozi nastanka i širenja vjerskih pokreta i sekti

Uzroci pojave nove religioznosti i novih vjerskih sljedbi su višestruki. S jedne strane radi se o nikad zadovoljenoj gladi za Bogom. Ljudsko srce ne može se smiriti osim u Bogu, kako to lijepo reče veliki Aurelije Augustin. Prema nekim ozbiljnim misliocima sekularizacija je dospjela do svojih krajnjih granica. Sve utopije koje su navješćivale raj na zemlji, odnosno sreću bez Boga, propadaju i prolaze, a u srcu čovjeka ostavljaju još veću čežnju za izgubljenim rajem. Čovjek se ne može lako pomiriti s idejom da Boga nema ili da je on mrtav, kako je to tvrdio Nietzsche. Ovoj nezasitnoj čovjekovoj gladi za Bogom izlaze ususret novi religijski pokreti i vjerske sljedbe, ali nažalost, s površnim i nezadovoljavajućim odgovorom, nudeći čovjeku najčešće krive slike Boga. Nove vjerske sljedbe koje dolaze i s Istoka i sa Zapada nude današnjem čovjeku religiju po njegovu ukusu. Tako neke sljedbe naviještaju Boga kao strogog suca koji nemilosrdno kažnjava grešnike i sprema skori smak svijeta, što odgovara nekim vjernicima jer takav bog više odgovara psihičkoj strukturi njihove osobnosti. Onima pak koji traže Boga koga mogu vidjeti i doživjeti, koji žele "instant" sreću, više odgovara bog kojim će oni moći na neki način manipulirati, bog koji bi trebao odmah davati ekspresne odgovore na naše molbe i želje. Mnoge vjerske sljedbe nude sreću ovdje i sada, po principu "ključ u ruke".
Biblija uči da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, tj. obdario ga slobodom i mogućnošću da ljubi. Neki bi pak željeli stvoriti Boga na svoju sliku, kako bi to bio korisni bog koji bi ispunjavao sve čovjekove želje i prohtjeve. Mnoge vjerske sljedbe nude upravo takvog boga, boga s kojim se može i manipulirati. Jedan od razloga pojave i širenja sljedbi je svakako i nesposobnost velikih religija da zadovolje religiozne potrebe svojih vjernika, posebno na afektivnoj razini. Neki se osjećaju razočaranima u svojim crkvama i onda utjehu traže na drugom mjestu. A ima također i onih koji drže da su "novokomponirane" sljedbe đavolsko djelo s namjerom da se uništi kršćanska vjera.

Katolička je crkva preko svojih institucija u Vatikanu koje se brinu za čistoću vjere tražila od nacionalnih biskupijskih konferencija da odgovore na pitanje o razlozima širenja vjerskih pokreta i sekti po čitavom svijetu. Na taj upit stigli su u Vatikan odgovori od 75 biskupskih konferencija diljem svijeta. Prema njima, razlozi za nastanak vjerskih sljedbi su sljedeći:

1) Traganje za pripadnošću (osjećaj za zajednicu). Mnoge su tradicionalne društvene zajednice ugrožene ili uništene, mnogi se osjećaju kao bez korijena i sami. Odatle potreba da nekamo pripadaju. Čini se da sekte nude: ljudsku toplinu, pažnju i podršku u svojim zajednicama u kojima osoba osjeća zaštitu i sigurnost.
2) Traganje za odgovorima. Život koji živimo pun je problema, zagonetki i zamršenih situacija koje vapiju za pravim odgovorima. Čini se da sekte nude: jednostavne i gotove odgovore na sva teška i zamršena pitanja i situacije.
3) Traganje za cjelovitošću. Mnogi se osjećaju povrijeđenima i isključenima od strane roditelja, prijatelja, profesora, Crkve. Osjećaju da ne žive u skladu sa samima sobom, s drugima i sa svojom okolinom. Žele cjelokupno ozdravljenje duše i tijela. Čini se da sekte nude: religiozno iskustvo koje zadovoljava ne samo intelektualne, nego još više afektivne potrebe ugrožene osobe. Nude fizičko i duhovno ozdravljenje i pomoć u problemima s drogom ili alkoholom.
4) Traganje za kulturnim identitetom. U mnogim zemljama Trećeg svijeta samo društvo se nalazi u stanju duboke razdvojenosti od tradicionalnih kulturnih, društvenih i religioznih vrednota, koje su potrebne, posebno mladima za formiranje svog identiteta. Čini se da sekte nude: široko mjesto tradicionalnoj religijsko-kulturnoj baštini, spontanosti i sudjelovanju.
5) Potreba za priznanjem i osobitošću
Ljudi ne žele biti anonimna masa, broj ili član bez lica u gomili. Oni žele da se osjete važnima, prihvaćenima, da im se prilazi osobno i s poštovanjem. U velikim župama je to jako teško ostvariti. Čini se da sekte nude: određenu brigu za pojedince, jednaku šansu za služenje i upravljanje, mogućnost da se razviju vlastiti potencijali, priliku da se pripada jednoj elitnoj grupi.
6) Traganje za transcendencijom. Čovjek, kao što reče Pacal, neizmjerno nadilazi čovjeka, zato on, u traženju istine, traži i ono što je skriveno, mistično, traži sve ono što bi moglo osmisliti i promijeniti vlastitu egzistenciju. Drugim riječima čovjek traga za transcendencijom. Pokazuje smisao za tajnu i sve ono što je tajnovito, pokazuje interes za mesijanizam i proroštvo. Čini se da sekte nude: smisao za spasenje, kršćanske sekte nude biblijski odgoj, obećavaju olako primanje darova Duha Svetoga i duhovno ispunjenje.
7) Potreba za duhovnim vodstvom. U mnogim obiteljima nedostaje istinska roditeljska potpora i strpljivo vodstvo. Također i u tradicionalnim većim religioznim zajednicama zanemareno je osobno zalaganje odgovornih u crkvi za strpljivi odgoj i vodstvo u duhovnom životu. Čini se da sekte nude: vodstvo i orijentaciju karizmatskih vođa. Osoba učitelja, vođe, gurua ima važnu ulogu u povezivanju učenika. U nekim slučajevima se radi o svojevrsnoj histeričnoj odanosti utjecajnom duhovnom vođi, koji se naziva: mesija, prorok, guru, vođa.
8) Potreba za vizijom, za novim svijetom. Živimo u svijetu koji je, s pravom, zabrinut za svoju budućnost. U takvoj situaciji mnogi se osjećaju nemirnima ili čak očajnima, bez pomoći i snage. Ne vjeruju više tradicionalnim religijama i traže nove znakove nade da izađu iz svoje nemoći. Čini se da sekte nude: "novu viziju", sebe samog, čovječanstva, povijesti, svemira. Obećavaju novi svijet, novo doba ("New Age").
9) Potreba za sudjelovanjem i angažmanom
Mnogi, posebno mladi, žele sudjelovati u donošenju odluka i predviđanja kojima se stvara novi svijet. Čini se da sekte nude: konkretno poslanje za bolji svijet, zahtjev za potpunim predanjem.

Crkveni dokument Fenomen sekti ukratko sažima rad i metodu djelovanja sekti:
"Sažimajući može se reći da se čini kako sekte žive snagom onoga što vjeruju, s moćnim (i često magnetskim) uvjerenjem, odanošću i angažmanom. Idu ljudima ususret tamo gdje oni jesu na topao, osoban i diskretan način te omogućuju da pojedinac izađe iz anonimnosti promičući sudjelovanje, spontanost, odgovornost, angažman... te ih intenzivno prate u mnogostrukim kontaktima, kućnim posjetima, stalnom pomoći i vodstvom. Pomažu im da reinterpretiraju vlastito iskustvo, da nanovo potvrde vlastite vrednote te da se suoče s bitnim pitanjima u krugu jednog zaokruženog sistema. Obično rabe riječi na uvjerljiv način: propovijedanje, literatura, mass-media (kršćanske grupe jako inzistiraju na Bibliji); česta je i služba iscjeljivanja. Ukratko one predstavljaju same sebe kao jedini odgovor, 'radosnu vijest' u kaotičnom svijetu".

8. Novi religijski pokreti i tradicionalne religijske institucije

Tradicionalne religije tako su strukturirane i organizirane da nemaju dovoljno prostora ni vremena za svakog vjernika kao pojedinca. Zamislimo samo jednu veću župsku zajednicu u Katoličkoj crkvi. Ljudi dođu na misu, jedno vrijeme se zajedno mole, a onda se razilaze a da se nisu ni upoznali. Ljudi ne žele biti anonimna masa, broj ili član bez lica u gomili. Vjerske sljedbe prilaze svakom vjerniku pojedinačno, nude ljudsku toplinu i osiguravaju mogućnost da se razviju osobni potencijali svake osobe. To ljudima godi i mnogi naivno povjeruju kako će u ovim sljedbama uvijek tako biti primljeni, voljeni i poštovani. Renata Sprung, disident sljedbe Jehovinih svjedoka, svjedoči u svojoj knjizi Zatvor bez zidova da nakon lijepog i prijateljskog prijema, brzo se pokazuje i druga strana medalje. Ona doslovno kaže: "U Društvu nismo ništa osjetili od one divne slobode koju uživaju djeca Božja. Jehovci stalno žive u strahu pred Harmagedonom i pred njim drhte, dok su drugi preoholi, jer su sigurni da će biti spašeni…". Najranjivija i najpogođenija grupa koja ulazi u neku vjersku sljedbu, jesu mladi koji su bez posla, neaktivni u životu župe, koji dolaze iz nesređene obiteljske sredine ili pripadaju etničkim manjinama, te ako žive u mjestima koja su uglavnom udaljena od utjecaja Crkve. Što se tiče religioznog inžinjeringa, smatram da se on sastoji u autoritarnom vodstvu pojedinih gurua ili vođa vjerske sljedbe koji traže bezpogovornu poslušnost, kreirajući svojevoljno nove vjerske dogme prema svojim željama i potrebama.
Što se tiče odnosa između vjerskih sljedbi i tradicionalnih religijskih institucija, treba reći kako nema jedinstvenog pristupa, nego on ovisi o spremnosti pojedine sljedbe na istinski dijalog. Budući da su u najviše slučajeva nove vjerske sljedbe disidentske zajednice koje su se otcijepile od tradicionalnih religijskih institucija, kao takve nisu ni sklone nekom ozbiljnijem ekumenskom dijalogu, smatrajući sebe jedino ispravnim tumačem Božje volje. Međutim, postoje i sljedbe koje dopuštaju istovremeno pripadanje bilo kojoj drugoj religioznoj zajednici. Baha'i religija i Crkva ujedinjenja žele ujediniti vjernike raznih konfesija.

9. Religiozni sinkretizam i religiozni inžinjering u novim religijskim pokretima

Novi religijski pokreti su izražaj religioznosti New age-a, odnosno novog doba kako se danas naziva taj globalni pokret koji bi želio zahvatiti čitav svijet svojim idejama, pa tako i svojom religioznošću, a ona je bitno sinkretistička. To znači da iz svih postojećih religija uzima pojedina vjerovanja i vjerske prakse stavljajući ih na istu razinu vrijednosti. Nova religioznost jednako prihvaća objavu Boga preko Biblije, odnosno u osobi Isusa Krista, zatim Alaha iz Kur'ana kao i mnogobrojna božanstva i razne inkarnacije boga Višne kako to donosi Bhagavad-Gita. Ovaj pokret je najbolje definirati kao "supermarket alternativnih duhovnosti", u kojem se mogu susresti najrazličitiji religiozni izražaji i doživljaji koji su ponuđeni modernim vjernicima na izbor. Tako ponuđene ideje ne čine logičnu cjelinu, nego jedan kaotični konglomerat koji može zbuniti istinskog tražitelja Boga. To se sigurno odnosi na pojam reinkarnacije koja je na Zapadu prihvaćena kao nešto dobro i poželjno jer nudi čovjeku uvijek novu priliku da sukcesivno razvije svoje skrivene mogućnosti, dok je u svom izvornom, hinduističko-budističkom shvaćanju, reinkarnacija nužno zlo, jer se spasenje sastoji u bijegu iz samsare, odnosno prisilnog kruga rađanja.

10. Manipuliranje Biblijom i Bogom u vjerskim sljedbama i novoj religioznosti

Većina sljedbi zanemaruje znanstveno tumačenje svojeg nauka, a Bibliju ili Sveto Pismo sljedbe kršćanske provenijencije tumače prema svojim shemama i potrebama. Najveća zamjerka, kad je u pitanju selektivno čitanje Biblije, pripisuje se sljedbi Jehovinih svjedoka. William Schnell u svom djelu Trideset godina rob Kule stražare kaže kako Jehovini svjedoci citiraju samo 6,5% biblijskih redaka, dok preostalih 93,5% redaka uopće ne citiraju. A što se tiče Boga, on je u novoj religioznosti predstavljen kao neosobna, kozmička sila, kao sveobuhvatna Energija koja se nalazi u čovjekovim najdubljim dubinama kao neka skrivena iskra. Nova je religioznost monistička (Bog i priroda su jedno), zatim panteistička (sve je bog) i sinkretistička (vjerske dogme skupljene iz raznih religija i stavljene na ravnopravnu razinu). U tom religioznom univerzalizmu u središtu više i nije Bog nego čovjek koji postaje mjera istine i dobra. A povijest nas uči kako je čovjek učinio krivi izbor kadgod je zauzimao mjesto koje samo Bogu pripada. Hitlerov nacionalsocijalizam kao i komunistička utopija stvaranja raja na zemlji imali su isti zajednički nazivnik, obje ideologije su željele isključiti Boga i moralne principe koje je Bog dao kako bi one zauzele njegovo mjesto. Nije potrebno govoriti o katastrofalnim posljedicama ovakvog stava. Prisjetimo se samo milijuna žrtava ovih režima. Daleko od Boga, čovjek je u opasnosti da prestane biti čovjek. Zaborav Boga ujedno je i zaborav čovjeka. Davanje prvenstva Bogu uvijek služi čovjeku na dobro. Sv. Pavao je to formulirao riječima: "Onima koji ljube Boga, sve se okreće na dobro". Majka Terezija iz Calcute svojim životom je potvrdila da je mogla imati otvorene ruke za siromahe i patnike jer ih je prije imala sklopljene pred Bogom, a služiti čovjeku za nju je značilo učiniti nešto lijepo za Boga

11. Koji su najtraženiji "religiozni proizvodi" na svjetskom religioznom tržištu

Najtraženiji religiozni proizvod, ako se to može tako nazvati jest čudesno ozdravljenje ili neko mistično iskustvo koje danas nude mnogobrojne sljedbe. Koristeći se okultnim magijskim praksama i razrađenim psihološkim tehnikama, pojedine vjerske sljedbe uspješno manipuliraju osobama koje svojim velikim nevoljama vide spas u tim vjerskim ili pseudovjeskim sljedbama. Čudesno "ozdravljanje" koje se u tim sljedbama nudi najčešće nije poklonjeno, nego ga treba skupo platiti. Psiho-testove i navodno uklanjanje negativnih engrama (štetnih emocija) iz pamćenja, Scijentološka crkva skupo naplaćuje. Najčešće se radi o inicijaciji u nekoliko stupnjeva od kojih je svaki novi ujedno i dosta skuplji.

12. Kakav bi odnos države i zakona trebao biti prema vjerskim sljedbama?

Trebao bi biti kao i prema svim drugim udrugama građana. To znači da bi državni zakon trebao poštivati slobodu savjesti i religioznog opredjeljenja svakog svog građanina. Međutim, država je dužna reagirati onda kad je ugrožena sloboda njenih građana, kad su pogođene obitelji koje se same ne mogu nositi s problemima koje im stvaraju vlastita djeca kad postanu članovi nekih sljedbi koje traže novac ili druge vrijedne stvari. Zatim, država mora obraniti mlade i zaštiti ih od sljedbi koje se služe metodama koje ugrožavaju psihički integritet osobe ili pak potiču mlade na neka kriminalna djela.

13. Stav Crkve prema novoj religioznosti i vjerskim sljedbama

Izvanredna sinoda biskupa 1985. napomenula je kako neke osobe traže odgovore na svoja pitanja u sljedbama jer ih ne nalaze u Crkvi na način kako bi one željele i zato su izazov i poziv na obnovu čitave Crkve. Sljedbe su znakovi vremena i zato "moraju biti stalno analizirani". Dokument pod nazivom Evangelizirati "sekulariziranu" Evropu, koji je izdalo Vijeće biskupskih konferencija Europe (Rim 7-11 listopada 1985.), govori o duhovnoj praznini ljudi našega vremena, napose mladih koji su u opasnosti da postanu žrtve radikalnih i fundamentalističkih ideologija. U tom kontekstu dokument govori o majstorima mudrosti koji nude svoju terapiju za probleme našega vremena. "To su među ostalim i sekte kojih je širenje iznenadilo sve promatrače posljednjih godina."

Također i izvanredni konzistorij kardinala koji je održan u travnju 1991. u Vatikanu, raspravljao je o vjerskim sljedbama. Jedna od tema ovog skupa kardinala, prema želji samog Svetog oca Ivana Pavla II. bila je "Navještaj Isusa Krista pred izazovom sljedbi". U zaključnom priopćenju kardinala rečeno je da pojava sljedbi zabrinjava Katoličku crkvu budući da vjernici nisu uvijek u stanju oduprijeti se privlačnosti koju vjerske zajednice takvog tipa imaju i kojom fasciniraju ljude svuda po svijetu, na svim kontinentima.

Crkva sa svoje strane daje pastoralne smjernice u kojima predlaže sljedeću strategiju:
1) Razvijati živu vjeru pomoću malih zajednica;
2) Oživjeti liturgijsko sudjelovanje u Euharistiji;
3) Učvrstiti sudjelovanje laika u dužnosti evangeliziranja;
4) Razvijati sustavan biblijski odgoj u vjeri.

Preplavljeni ponudom alternativnih metoda liječenja, meditativnih tehnika molitve kao i naukom raznih vjerskih pokreta, ljudi se sami ne snalaze i zato im treba pomoći u kritičkom vrednovanju nove religioznosti. Povratak poganstva, praznovjerja i religijskog sinkretizma ugrožava vjeru mnogih vjernika Katoličke crkve. Zato je potreban katehetski odgoj ne samo mladih, nego također i starijih osoba u vjeri. Crkva je svjesna da je nepoznavanje vlastite vjere velik neprijatelj vjere pa zato traži od svojih službenika da njihovi vjernici dobiju solidan biblijski odgoj vjere. Veoma solidan dogmatsko-biblijski odgoj u svojoj vjeri može se postići ozbiljnim studiranje i usvajanjem vjerskih istina iz najnovijeg Katekizma Katoličke crkve.

Novi religijski pokreti su izazov i svojevrsna konkurencija za Katoličku Crkvu. Naime, vjerske sljedbe, naročito one koje dolaze s Istoka imaju drukčiju koncepciju spasenja od one koju naučava Katolička Crkva. Mnogi pokreti i sljedbe naučavaju da se čovjek spašava sam svojim prosvjetljenjem ili usklađivanjem s nekom neosobnom kozmičkom božanskom energijom, a oslobađanje od grijeha događa se po zakonu karme, odnosno mnogobrojnim reinkarnacijama u kojima se duša čisti od nakupljene karme. Nasuprot takvom mišljenju, Katolička crkva naučava da je spasenje čisti Božji dar u Kristu I susu koji čovjek prima svojom vjerom, a tijelo nije neko staro odijelo kojeg se duša želi što prije riješiti kako to naučava reinkarnacijsko vjerovanje, nego sastavni dio čovjekove osobnosti, koje je, po Božjem planu, određeno da bude proslavljeno u nebu zajedno s dušom. Kršćansko vjerovanje završava riječima: "Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni". Interes za nove religijske pokrete, pripadnost i odanost njima velik je znak vremena i izazov kojega Crkva želi ozbiljno proučavati i uvažavati. Crkva, prema nauku II. Vatikanskog sabora uči da Duh Sveti djeluje u svim ljudima i zato je otvorena za dijalog sa svima koji to žele, ne odričući se, naravno, svoga uvjerenja da je spasenje svim ljudima ponuđeno u Isusu Kristu, njegovom jedinstvenom otkupiteljskom žrtvom, tj. smrću i uskrsnućem. Katolička Crkva ne odbacuje ništa što je u nekršćanskim religijama istinito i sveto. Crkva je, dakle, spremna za dijalog, ali većina sljedbi to nije, a neke su veoma agresivne upravo prema Katoličkoj crkvi.

Iako je zadržao dijaloški stav prema vjerskim sljedbama, Papa Ivan Pavao II je jasno dao do znanja da je jedan od važnih razloga širenja sljedbi velika ekonomska i financijska pomoć koju primaju oni koji siju zbrku i propovijedaju obmane zavodeći jednostavne i ljude neupućene u religiozno iskustvo.
Kardinal Arinze tvrdi da su novi religijski pokreti između ostalog također iskaz duhovnih potreba pojedinca koje Crkva ili druge religiozne ustanove nisu uočili ili nisu znali kako na njihove zahtjeve i potrebe primjereno odgovoriti. Međutim, sljedbe nisu rješenje. One zarobljuju slobodu i stvaraju ovisnost. Slika Boga koju nudi nova religioznost prisutna u sljedbama i religijskim pokretima velikim dijelom je iskrivljena. Pa ipak, za to nisu krive toliko sljedbe, koliko društvo koje je proizvelo potrebu za takvim sljedbama i religijskim pokretima. Govoreći slikovito, ne treba mijenjati bolesne ribe u zatrovanoj vodi, nego treba mijenjati vodu. Treba mijenjati društvo, njegov mentalitet, njegovu ideologiju, treba mijenjati duh ovoga svijeta. Drugim riječima treba ponovno evangelizirati Europu i svijet.