Mi, profesori Salezijanske klasične gimnazije iz Rijeke, imali smo na Košljunu jednodnevnu duhovnu obnovu.

U pauzi sam se šetao oko otočića s pater Mavrom, mojim prijateljem, prisjećajući se minulih ljeta i napose dragih nam pokojnih prijatelja oca Gabrijela i akademika Branka.
Tada mi rekne pater Mavro: "Gabrijel je bio lijenčina." Usprotivih se tome. Ja sam, naime jako ljubio oca Gabrijela. A Mavro reče: "On je sa onolikom svojom pameti, sa onolikom svojom inteligencijom, trebao mnogo pisati i ostaviti duboki trag u našoj kulturi. Da svi budu obogaćeni njime, a ne samo nekolicina nas koji smo imali sreću osobno ga poznavati."

I još mi rekne: "Vidiš, tako ti je bilo i s Brankom. Njega je jedna gospođa bila nagovorila da počne pisati. Rekla mu je: Pa Vi, gospodine Branko, toliko toga lijepog znate pričati. Pa dajte to napišite da svi mogu čitati."
I tako je on započeo štogod malo pisati. A danas, vidiš, kako je obogaćen cijeli naš narod tolikim vrijednim njegovim napisanim razmišljanjima i znanjem.
Tako i ti, dragi moj, sve piši. Netko će to jednom pročitati i možda biti obogaćen."

Tako i ja kažem vama, dragi moji učenici: pišite i obogaćujte.