Učenici su primijetili da uvijek propitkujem iste učenike, a i sam sam to primijetio. Zašto to činim, zapitah se. A ti su mi učenici bili veoma dragi, rado sam gledao u njihove oči i radovao se njihovom osmijehu, pa čak sam želio naći učešća i u njihovim brigama i suzama. Oni su bili moji ljubimci.

A onda mi jednog dana na pamet dođe ova misao koju želim sada s vama podijeliti.

Godinama sam u sebi izricao ovakve riječi: "Zašto me, Gospodine, toliko bičuješ, provjeravaš, ispituješ, iskušavaš i svim valima svojim prekrivaš? Kad će biti kraj tvojoj kušnji? Umoran sam više od tvojih ispita."

I tako, kad sam postao ostarjeli profesor, pa kad sam i sam propitkivao iste ljubljene učenike, pomislih: "Možda mene Bog posebno ljubi."